Dimitrije Mitrinović

pesnik, vizionar, pokretač

Biografija i akcije

Dimitrije Mitrinović se rodio 21. 10. 1887. u selu Donja Poplat (kraj Stoca, u Hercegovini), a umro je 28. 8. 1953., u Ričmondu (V. Britanija). Njegova biografija može se podeliti na tri dela, ili perioda. Od 1887-1912 živeo je i radio u Bosni i Hercegovini, Od 1913-4. u Minhenu, a od 1914-53, u Engleskoj. Pri tome, je u svakom od ovih perioda preduzimao različita i brojna putovanja u druga mesta, ili zemlje.

BOSNA I HERCEGOVINA - 1887-1912

Rođen je u porodici seoskih učitelja - otac Mihajlo i majka Vidosava (rođena Dobrin, poreklom iz Vojvodine). Dimitrije je bio najstariji od petoro dece u tom prvom braku, njegovog oca, koji se posle smrti Vidosave, 1912., ubrzo ponovo oženio i imao još petoro dece.

Njegovi roditelji - osim učiteljevanja - mladima iz svoje okoline davali su i druga praktična znanja, iz oblasti poljoprivrede, higijene, zdravlja, održavanja domaćinstva itd. Oni su i kupovali knjige za porodičnu biblioteku, koja će sa oko stotinak knjiga, biti podsticajna i za Dimitrija. Tu je bilo i knjiga opštijeg karaktera, kao što je Filozofija u Srba, Milovana Milovanovića, ili Tajna nauka veda, Paula Dojsena (iz koje je Dimitrije 1908., sa nemačkog, prevodio delove za sarajevski časopis Bosanska vila).

Dimitrije je završio osnovnu školu i gimnaziju i maturirao u Mostaru, 1907. g. Još pre mature, 1905, počeo je da objavljuje prve pesme (pod pseudonimom M. Dimitrijević) u Bosanskoj vili (koja je osnovana 1885), a potom i drugim časopisima, kao što je Delo (izlazilo u Beogradu, 1902-15), ili Brankovo kolo (izlazilo u Srem. Karlovcima, 1895-1914). U periodu 1905-12., objavljuje velik broj pesama, likovnih i književnih kritika i eseja u časopisima Bosanska vila, Nova iskra, Delo, Srđ, Brankovo kolo, Srbobran, Pokret, Hrvatski pokret, Slovenski jug.

U gimnaziji je bio član i osnivač tajnog đačkog kluba Matica, 1905. koji je bio posvećen afirmaciji srpskih pisaca, a okupljao je i imena kao što su Pero Slijepčević, Bogdan Žerajić i Vladimir Gaćinović. A nešto kasnije oni i Mitrinović su se uključili i u društvo Sloboda, koje je bilo više politički orijentisano, na teme revolucija i ustanaka, kao i perspektive jugoslovenskog ujedinjenja.

STUDIJE

U jesen 1907. je otišao na studije u Zagreb, a potom Beč. Put ga je vodio preko Beograda, gde se lično upoznao sa jednim brojem književnika i filozofa, posebno sa grupom koja je bila vezana za časopis Slovenski jug i ideje jugoslovenske kulturne akcije.

U Zagrebu se upisao na Filozofski fakultet i studirao filozofiju, logiku i psihologiju. U to vreme nastaju i njegovi tekstovi o Marku Aureliju, Aristotelu i Ruđeru Boškoviću (u Bosankoj vili, 1908-9).

Posle dve godine studija u Zagrebu (1907-9) počeo je više da se angažuje u radu časopisa Bosanska vila, pa je 1910. postao najmlađi član redakcije. Bosanska vila u to vreme okuplja širok krug autora sa južnoslovenskih prostora (tu objavljuju prve radove Andrić i Crnjanski) i afirmiše srpsko-hrvatsko kulturno jedinstvo. Mitrinović je često putovao i u Beograd, iz koga je dobijao i materijalnu pomoć, pa je važio za čoveka sposobnog da dođe do novca. Glavna veza u Ministarstvu prosvete Srbije bio mu je Velimir Rajić (1879-1915), književnik i u to vreme službenik Ministarstva.

1910. se angažovao i u pokretanju časopisa Zora, koji je izlazio kao mesečnik (1910-12) zajednice južnoslovenskih studenata u Beču i njihovog društva "Zora" (postojalo u Beču od 1863-1914).

Sponzorisan iz Beograda, on je početkom 1911. otišao u Rim (i tamo bio oko pola godine), da organizuje i afirmiše nastup Meštrovića i još jednog broja srpskih i hrvatskih umetnika, na Međunarodnoj izložbi umetnosti u Rimu 1911 (kojom je Italija obeležavala 50. g. ujedinjenja), u paviljonu Srbije, o čemu je pisao u više tekstova, kao što je tekst "Reprezentacija Hrvata i Srba na Međunarodnoj umetničkoj izložbi u Rimu".

U časopisu Srpski književni glasnik (izlazio u Beogradu, 1901-1941, osim u vreme Prvog sv. rata), Mitrinović je (1911) hvalio Meštrovićeve skulpture kao sredstvo širenja i afirmacije jugoslovenske ideje, a to će činiti i 1915, kad se bude našao u Londonu, gde će biti organizovana velika izložba Meštrovićevih dela.

Zatim je bio ponovo u Rimu tokom 1912., kada nastaju i delovi teksta Estetičke kontemplacije, koji će biti objavljivan u nastavcima, u Bosanskoj vili, tokom 1913 (brojevi 4-20, od febr. do oktobra 1913).

U to vreme u Mitrinoviću sazreva i ideja o svetu kao velikom organizmu, koji karakteriše "jedinstvo u razlici", kao i ideja o velikoj sintezi, koju on vidi kao rešenje trajnih problema čovečanstva, a pre svega ratova. U tom kontekstu se jugoslovenstvo (tj. uobličenje južnoslovenskog identiteta i zajednice) pojavljuje kao jedna od karika širih sinteza, kao što su ujedinjenje Evrope u zajednicu država, a potom i stvaranje svetske zajednice, ili federacije. Mitrinović tih godina jugoslovenstvo zastupa u različitim tekstovima i vidovima (od političke do kulturološke ravni), a jednu od upečatljivih formulacija nalazimo u "Prvoj redakciji opšteg programa za omladinski klub 'Narodno ujedinjenje'" (objavljenom anonimno u Beogradu, 1912. – autorstvo sporno, ali je preovladalo uverenje da je Mitrinović autor).

Inače, Mlada Bosna, čijim pripadnikom se smatra i D. Mitrinović, je bila neformalna organizacija, zbirno ime za širok krug pojedinaca (Pero Slijepčević, Jovan Starović, Bogdan Žerajić, Vladimir Gaćinović, Gavrilo Princip i dr.), različitih inicijativa i akcija, od kulturnih i političkih, do atentata, koji su kod nekih stvorili utisak da je cela orijentacija bila teroristička. Prvi atentant, 1910. – na austrijskog generala Varešanina, poglavara anektirane Bosne i Hercegovine (aneksija od strane Austro-Ugarske 1908) - je (neuspešno) izveo Bogdan Žerajić (1886-1910), ispalivši pet hitaca, a šestim je ubio sebe. Drugi, poznatiji, je bio atentat na prestolonaslednika Franca Ferdinanda, 28. 6. 1914. - koji su izveli maloletnici, Nedeljko Čabrinović (1895-1916) i Gavrilo Princip (1894-1918), posle čega je usledio ultimatum Srbiji, a zatim (28. 7.) napad Austro-Ugarske i početak I. sv. rata.

Biografija i akcije

Ideje, vizije i inicijative

Mitrinovićevi tekstovi

Sećanja savremenika

Uticaji i ukrštanja

Predavanja fondacije Mitrinović

Bibliografija

Spomenik