U novom broju je vrlo napeto i nadasve radoznalo
zanimljivo….
Fotografije su bozanstvene,suma zastrasujuca,tekst
romanski zanimljiv...
Odgovor:
Ponekad fotografije sa originalnog sajta takmičenja
nisu dostupne na webu, ali kad jesu to je na adresi http://www.pociunai.lt/index.php?option=com_content&task=view&id=27&Itemid=82
Zaintrigiralo me saznanje da se na jednom takmičenju visokog ranga kao što
je Evropsko prvenstvo, desilo to da se neki jedriličari otkačinju na visini
koja im odgovara, a ne na 600m. Ko je to primetio i prijavio? Jesu li ti
takmičari diskvalifikovani tog dana?
Drugo, kada se mnogo vas sjati u istom termičkom stubu, zar to nije opasno
leteti blizu, a vetrovito? Ne znaš na koju stranu da gledaš. Da li kontrola
leta upozorava na bliske susrete ili sve moraš da gledaš sam? Par puta pratila
sam jedrilice na Tracking sistemu (ima li ga i kod nas?) ali tebe nisam našla,
pa sam zaključila da ne prikazuju sve jedrilice iz iste klase.
Odgovor:
U principu, van takmičenja, mi se nekad vrlo rano otkačimo: šleperski avion
troši gorivo i ako ranije nađemo dobro dizanje i otkačimo se od aviona koji
može odmah da sleti i da pošlepa sledećeg jedriličara, pa je dakle korisno
otkačiti se ranije. Sa druge strane, ako se otkačimo ranije, što je na manjoj visini, dizanja su slabija, naime, stubovi su kao
potočići toplog vazduha koji teku nagore, ulivaju se manji u veći, tako da su
na visini i jači stubovi. Granica gde može da se ostane u vazduhu posebno se i
zove visina priključka, što znači da je to prosečna visina na kojoj jedriličar
može da nađe dovoljno jako dizanje da ostane u vazduhu, a da ne iscuri u
laganom nisponom letu ili planiranju do zemnje i mora da sleti. Korisno je kao
vežba otkačiti se nisko, jer se jedriličar nađe u ozbiljnim uslovima slabog
dizanja kad mora da se bori i doteruje svoju tehniku pilotiranja tako da ima
što manje gubitaka u kruženju, da bolje centrira stub i da uspe da ostane u
vazduhu i da popne. Međutim i rizici su veći, tako da neko i ne uspe, već
sleti, onda treba novi šlep. Na takmičenju svaki šlep košta. Ko je primetio?
Piloti šleperi osete i vide kad se jedrilica otkači. Otkačiti se ranije
nije nikakav prekršaj, samo ustanovljeni propis da se obazbede isti uslovi
za sve, a ne npr. da šleper Litvanac, litvanske jedriličare vuče u
siguran stub za koji znajku lokalci, a ostale da vuče ko zna gde. Nema
razloga za diskvalifikaciju.
Drugo, kad svi u istom stubu, ali na različitoj visini, svi kruže
u levu stranu u zoni aerodroma. Pravilo je ustaljeno da se tek posle prelaska
startne linije može da kruži u stubu i u levu i u desnu, a smer određuje
jedrilica koja prva uđe u taj stub i počne da vrti. Na ovom takmičenju, dali su
nam malo više slobode, tako da smo mogli da vrtimo i levo i desno i u zoni
aerodroma, ali opet po principu da smer određuje onaj ko prvi zavrti u stubu i
onda svi koji dođu u taj stub kruže u tu istu stranu. Svi su raspoređeni po
visini, tako da na kritičnoj visini od 20 metara gore i dole ima tek 2-3-4
jedrilice, svi kruže istom brzinom i paze na onoga ispred sebe, gledaju i gore
i dole i po nagibu. Kontrola tu ne može da pomogne, niti pomažu instrumenti
koje neki imaju i javljaju blizinu druge jedrilice tako što pište, jer u takvoj
gužvi stalno pište i smetaju.
Tracking sistem je bio instaliran samo na nekim jedrilicama otvorene klase,
tj dvosedima. Mi soleri to nismo imali. Inače, to je aparat koji se prilepi na
pleksi, radi na baterije, šalje signale za praćenje i jedriličaru ništa ne
smeta, neki su čak i zaboravili da ga predaju posle leta, pa su ih na brifingu
sledećeg dana molili da ih vrate kako bi se baterije dopunile.
…
mislim da je Tracking radio i kod nekih jedrilica iz tvoje klase. Pratila
sam Rusa Klijeva, Engleza Barkera i Nemca koji je, čini mi se, najviše puta bio
prvi (ne mogu da setim imena)..
Odgovor:
Eto, baš mi je drago da su u club klasi bili neki trackeri, to nisam
znao. Nemac se zove Helge Libertz, nosi bradicu. Trojica
koje si pratila su bili favoriti, pa su verovatno zato i nosili tracker.
Zanima me kako komuniciraš sa zemaljskom ekipom za pomoć, putem radio veze,
mob. tel. ili ...? Da li te oni prate sa zemlje odmah nakon poletanja i idete
paralelno (naravno, koliko je to moguće), ili čekaju tvoj poziv kada je
prinudno sletanje već izvesno, pa tada polaze sa aerodroma na put od nekoliko
stotina kilometara??? Pretpostavljam da imaju GPS, ti im daš kordinate, pa onda
čekaš dok stignu, možda i po nekoliko sati?
Odgovor:
Ako pilot sleti negde vanterenski, pošalje poruku mobilnim telefonom sa kordinatama,
a zemaljska ekipa po tim kordinatama nađe njegovu lokaciju na autokarti i
odredi maršrutu, ili unese kordinate u autonavigacioni gps, koji onda izabere
najbolji put do mesta sletanja. Svakako treba imati dobru kartu u koju su uneti
i najsitniji putevi. Ekipa se trudi da stigne što pre, ali to ponekad potraje.
Danas je mnogo lakše nego što je ranije bilo bez GPS navigacije i bez mobilnih
telefona.
Na TV prenosu aeromitinga Batajnica 2009 komentator je rekao da samo 2,7 %
ljudi ispunjavaju zdravstvene i psihofizičke uslove za dobijanje dozvole
pilota, što generalno znači da je letenje veoma kompleksna i naporna
disciplina. Koliko su hrabrost, prisebnost i sposobnost brzog donošenja
ispravnih odluka, važne osobine koje treba da ima svaki pilot, pa i pilot
sportskih jedrilica?
Odgovor:
Da, odluke u letu su vrlo važne i toj temi se posvećuje posebna pažnja u
teorijskoj obuci. Na internetu može da se nađe tekst Odluke u letu,
koji je napisao Živa Fenc, nastavnik letenja i nosilac mnogih jedriličarskih
trofeja.
Bilo je takmičarskih dana u Litvaniji kada nisi poleteo. Koji su razlozi?
Odgovor:
Par dana je bilo tako loše vreme, da je to čak
i organizatorima bilo jasno. Kad je bilo letenja, i ja sam leteo. Prvog
takmičarskog dana preleteo sam startnu liniju, ali zbog pljuska nisam stigao
dalje. U rang listi rezultata, postoje zabeleške kod letova i oznaka nekih
jedrilica pri čemu
DNS znači Did Not Start, a
DNF znači Did Not Fly.
Par puta na sajtu www.pociunai.lt
je bilo objavljeno da su se neki piloti vratili na motorni pogon. Da li sve
klase jedrilica imaju i motor i u kojim situacijama se koristi? Da li
Std.Cirrus ima i motor?
Odgovor:
Standard Cirrus nema motor. Neki tipovi jedrilica imaju motor, ali u klub
klasi niko. Jedrilice koje imaju motor, koriste ga za poletanje, isključe ga
kad dostignu visinu 600m iznad terena, a zatim jedre bez motora kao i ostali. Flight
recorder koji beleži pozicije u letu, ima osetljive senzore za buku, tako da
zabeleži nivo buke ako se motor opet aktivira, i taj momenat znači kraj
jedrenja. Piloti jedrilica sa motorom, u vazduhu motor ponovo aktiviraju da ne
bi sleteli vanterenski, kad ne mogu da ostanu u vazduhu bez motora i da bi se
vratili na matični aerodrom bez problema, a takmičarski let se završava u
momentu kad su aktivirali motor. Mnogo je bezbednije leteti motornu
jedrilicu, pogotovu iznad šuma, gde nema gde da se sleti u slučaju da se
ne nađe termika, u smiraj dana kad se termika gasi ili na velikim
prostranstvima npr u Namibiji, gde nema puteva niti uređenih
poljoprivrednih terena za sletanje, a ima divljih zveri.
Koja je najveća visina koja može da se dostigne jedrilicom, obzirom na to
da sam videla fotografije gde jedrilica leti iznad snežnih, oštrih planinskih
vrhova?
Odgovor:
Steve Fosset i Einar Enevoldson, postavili su 29.8.2006 godine rekord u
visini leta jedrilicom od 50724 stope (15460m) leteći na talasima Anda u
uslovima jakog vetra, kad su vazdušni talasi jaki i visoko dopiru. Za tu
priliku leteli su u NASA odelima jer se leti skoro u vakumu, u
jedrilici DG 505.
Klaus Ohlmann drže rekord u slobodnom daljinskom preletu sa 3 okretne
tačke od 3009 km (San Martin de los Andes, Argentina), takođe u uslovima
letenja na talasima, postavljen 21.1.2003. u jedrilici Nimbus 4DM.
Brzinskih rekorda ima više u zavisnosti od daljine, što je veća razdaljina,
teže je postići veću prosečnu brzinu. Na udaljenosti (cilj i povratak) od
500km, rekord takođe drži Klaus Ohlmann sa brzinom od 306.8km/h (Zapala,
Argentina), u jedrilici Nimbus 4DM.
Svi podaci dostupni su na adresi http://records.fai.org/gliding/current.asp?id1=275&id2=1.
Imače uopšte o jedriličarstu, najbilje je konsultovati enciklopediju http://en.wikipedia.org/wiki/Gliding.
Koji su tvoji rekordi - najveća visina, najveća brzina i najveće rastojanje
koje si preleteo?
Odgovor:
Najveća visina na kojoj sam bio u jedrilici bila je 2915m (igc fajl
prikazuje 2926m) nadmorske visine kod Bača 29.4.2007. http://www.onlinecontest.org/olc-2.0/gliding/flightinfo.html?flightId=-756429836.
Najveća daljina 449 km (http://www.onlinecontest.org/olc-2.0/gliding/flightinfo.html?flightId=-136841180 )
Najveća prosečna brzina 101.6km/h na 208,6 km daljine 29.4.2008 na
Zrenjanin kupu (http://www.ak-vaja.org.rs/52dp/BiltenII.pdf)
Koliko sunčevi zraci smetaju kada su usmereni direktno u oči (i pored
naočara)? Da li koristiš specijalne zaštitne naočare ili se mogu koristiti i
obične naočare za sunce?
Odgovor:
Jedriličari retko lete u vreme kad im sunce sija direktno u oči, to bi
značilo da lete na zapad u vreme zalaska sunca. Čak i u kasno posle podne,
sunce nije toliko jako da ne može da se vidi teren. Veći je problem sa
instrumentima, posebno se teško vidi displej na kompjuterčiću u kabini. U vreme
jakog sunca, naočare su potrebne, da se vide jedrilice u daljini ili u stubu i
da bi se uočile magličice u nedostatku kumulusa po takozvanoj suvoj termici.
Zaštita treba da pokrije čitav i vidljivi i nevidljivi spektar zraka, zato su
potrebne kvalitetne naočare. Za osmatranje magličica, najbolji su žuti filteri
zbog nekog fizičkog fenomena da filtriraju disperzne zrake kraćih talasnih
dužina, a propuštaju one dugih talasnih dužina, tako da se bolje uočavaju
kontrasti. Tako se kroz žuta stakla vidi svaka travka na travnjaku i svaki list
u krošnji i svaka magličica na nebu bez oblaka.
Da li se i na kojoj visini u kabini oseća pad temperature i razlika
pritiska?
Odgovor:
Vertikalni termički gradijent prosečno iznosi 0,560 C na 100 metara
visinske razlike (http://www.suplaninari.co.rs/index.php?id=arhiva&year=2008&file=019-o_problemoma_na_velikoj_visini) pa
u istom letu postoji razlika i do 15 stepeni C po visini. Problem je kako
da se jedriličar obuče za let, naime ako leti u majici, ispod baze oblaka na
2000 metara biće mu hladno, a ako obuče dugačke rukave i padne nisko, dok se ne
popne na veću visinu biće mu vruće.
Pritisak do 3000 m visine opada prosečno 10milibara svakih 100 metara, što
može da predstavlja problem u slučaju prehlade jer ne može da se izjednačava
pritisak u srednjem uhu i paranazalnim sinusima, tako da prehlađeni jedriličar
ne treba da leti. Inače, pritisak se najjednostavnije izjednačava gutanjem
pljuvačke prilikog žvakanja, pa je korisno imati bombone sa sobom.
Koliko su pouzdani kontrolni instrumenti u kabini jedrilice?
Odgovor:
Pouzdani su, a ta pouzdanost se proverava na redovnim vremenskim pregledima
i prilikom registracije. Oni međutim mogu da ne pokazuju tačne podatke naročito
u visini, ako se spoljašnji barometarski pritisak menja, što se događa kad
nailazi front promenjene vazdušne mase, tako da o tome jedriličar mora da vodi
računa. Korišćenjem savremenih GPS (Global Position Sistem) uređaja, dobijaju
se podaci koji ne zavise od spoljašnjeg atmosverskog pritiska, pa je taj
problem danas mnogo manji. Zbog razlike u pritiscima i gustini vazduha,
brzinomeri na visini imaju grešku koja se zaračunava, ali se i taj problem gubi
primenom GPS uređaja.
Da li ti se desilo da ti otkaže neki od instrumenata za navigaciju i kako
si se snašao u toj situaciji?
Odgovor:
Svako ko leti, mora da ima kartu, koju kupi na blagajni, a ako je pilot
onda ima navigacionu kartu, dakle u jedrilicu se ne može bez navigacione karte.
Ako sve otkaže, kartu u šake, pa polako po planu ili kući.
Da li si kao pilot osetio strah? U kojim situacijama? Kako se to odražava na
dalje upravljanje jedrilicom?
Odgovor:
Strah je korisna biološka mobilizacija celog organizma da se prevaziđe
problem na koji se naiđe, tako što se bori protiv problema ili se pobegne od
njega. Tačno je da ponekad može drugačije da se reaguje kad je strah u pitanju,
ali je potrebno da znamo kako reagujemo, kao i da uvežbamo procedure do
automatizma, kako bismo mogli da ih odradimo kad zatreba i pored mogućeg
straha. Parališući strah do sada nisam iskusio.
Da li se na takmičenjima u vazduhoplovnom jedriličarstvu dobijaju negativni
poeni (u kojim slučajevima)?
Odgovor:
Kazne od po 50 bodova koji se oduzimaju od pozitivnih poena, dobijaju se na
takmičenjima npr ako se okretna tačka obiđe dalje nego što je propisano, van
sektora, ako se ciljna linija preleti na manjoj visini od propisane, ako se
probije plafon leta itd.
Kada se na takmičenju izriče prva opomena (first offence)? Da li je uvek druga
opomena (second offence) diskvalifikacija sa takmičenja toga dana? Koji
prekršaj bi doveo do potpune diskvalifikacije sa takmičenja? Mislim da dve
ekipe (ne sećam se iz kojih zemalja) nisu imale pravo da se takmiče u Litvaniji
baš zbog diskvalifikacije.
Odgovor:
Prva opomena je za povredu zabranjenog vazdušnog prostora, podrazumeva
fotosletanje na mestu povrede vazdušnog prostora. Druga opomena je
diskvalifikacija toga dana kad je po drugi put povređen vazdušni prostor, nema
bodova kao da takmičar nije ni poleteo. Treći put povreda vazdušnog prostora
sankcioniše se diskvalifikacijom sa takmičenja. Povreda vazdušnog prostora je
povreda bezbednosti, pa su ove mere opravdane. Diskvalifikacija se može primeniti
i prilikom bliskih kontakata u letu takođe iz bezbednosnih razloga. Kome je
bila ranije izrečena diskvalifikacija, nije mi poznato.
Na sajtu AK Vaja piše da ste prvi jedriličar koji je uveo srpsko
jedriličarstvo u OLC (On Line Contest). Kakvo je to takmičenje i po čemi se
razlikuje recimo od otvorenog državnog prvenstva u jedriličarstvu?
Odgovor:
OLC On Line Contest je svetsko takmičenje u preletima, gde svaki
takmičar leti na svom izabranom terenu, kad mu odgovara, a let prijavljuje
putem interneta na sajt takmičenja. Najboljih šest letova u sezoni se boduju,
po raznim kriterijumima. Do sada u svetu ima 13000 prijavljenih takmičara na
OLC. Ja sam prvi iz Srbije probio led I registrovao se, osim toga registrovao
sam i Srbiju, Aeroklub Vaju i aerodrom Ečku kod Zrenjanina. Drugima je to posle
bilo malo lakše. Kratko uputstvo za OLC nalazi se na adresi http://afrodita.rcub.bg.ac.rs/~adiklic/OLCzaNeupucene.
U Litvaniji si poletao među prvima. Kako se određuje redosled odnosno
startna pozicija pri poletanju? Da li žrebom, možda dan ranije ili kako se
ko namesti?
Odgovor:
Na takmičenjima se obično izvlače brojevi iz šeširića za prvi dan, a
kasnije se redosled pomera prema napred ili prema nazad svaki dan, tako da sam
sledećeg dana u drugom redu, pa u trećem redu, a oni iz poslednjeg reda
odjednom prvi itd. Vreme poletanja može da se vidi samo iz loga (snimak leta,
fajl.igc kroz program seeyou), a ne u rezultatima. U rezultatima se vidi kad
sam startovao, a to znači kad sam preleteo startnu liniju, od tada mi se računa
početak takmičarske rute, zadatka. To preleti svako kad hoće, a ja sam
startovao što pre je bilo moguće, jer sam znao da sam spor i da mi treba dosta
da stignem da završim zadatak.
O čemu razmišlja pilot jedriličar pre poletanja?
Odgovor:
Ja na primer razmišljam gde da se zakačim, gde ima dizanja, kakvo je vreme
prema prvoj okretnoj tački, gledam gde su oni koji su pre mene poleteli, pošto
su prva poletanja bila vrlo rano, tako da termika još nije proradila kako treba
i prvi stubovi su retki. Ja sam gledao gde kruže jedrilice koje su već u
vazduhu, gde će mene da otkači šleper i gde ću najlakše da nađem dizanje.
organizatori forsiraju rano poletanje, a jedriličarima odgovara kasnije jer je
sigurnije i manje rizično: ima više dobrih stubova i ne nakače se svi u jedan,
tako da je manja gužva, manji rizik bliskog kontakta i bezbednost letenja
veća.
Da li doping kontrolu imaju svi jedriličari, nasumice izabrani ili
samo oni npr. među prvih pet? Da li se ova kontrola vrši svakog takmičarskog
dana?
Odgovor:
Moj kontakt sa antidoping merama bio je taj, da sam potpisao izjavu da sam
upoznat sa pravilima. Ne znam nikoga kome su uzimali krv, mokraću, koga su
kontrolisali ili kaznili.
Povratak na
stranicu Kiše u Litvaniji
Povratak na
stranicu Šume u Litvaniji
Povratak na
stranicu Gde sleteti kad nema gde?