Zaduzbina Andrejevic  
 
Biblioteka DISSERTATIO, knjiga br. 40
 
Dr Srdjan Bojovic
Le pin noir et les terpenes - Crni bor i terpeni
 

 
RÉSUMÉ

La biodiversité du pin noir (Pinus nigra Arn.) a plusieurs fois été mise en question. Il s'agit d'une espèce collective présentant une distribution vaste et morcelée. Dans cette étude nous testons la taxonomie du pin noir à l'aide d'analyses terpéniques et morphologiques qui portent sur 41 populations provenant de 10 régions, située dans 6 pays différents du pourtour méditerranéen.

Parmis les 26 composantes terpéniques et 3 caractéres morphologiques, on a séléctioné les caractéres les plus représentatifs (ceux qui montrent la plus grande variabilité au niveau inter-régional): l'a-pinène, l'acétate de lynalyl, le caryophyllène, l'a-humulène, le germacrène-d, l'a-cadinol et la longueur de l'aiguille.

En l'état actuel de choses, on peut dire qu'il existe 3 taxons du pin noir dans la région étudié. L'un à l'Est correspondant à la forme orientalis regroupant les populations de Calabre, Sicile, Italie du Centre - Abruzzes, Italie du Nord - Frioul, Autriche, Slovénie et Grèce, riches en germacrène-d. Les autres, à l'Ouest, qui partagent probablement une origine ibérique commune se distinguent entre le pin noir des Cévennes et des Pyrénées, riches en a-humulène et caryophyllène, et le pin noir de Corse plus riche en acétate de lynalyle. Ce qui s'impose c'est la rédifinition taxinomique du pin noir de Corse, Calabre et Sicile.
 

MOTS-CLÉS:

Pinus nigra Arn., pin noir, populations, régions, sous-espèce, composition terpénique, monoterpènes, sesquiterpènes, pourtour méditerranéen.
 


 
SAZETAK

Biodiverzitet crnog bora (Pinus nigra Arn.) je cest predmet istrazivanja iz razloga sto se radi o vrsti vrlo sirokog i isparcnog areala. U ovom radu je ispitivana taksonomija vrste koriscenjem terpenskih i morfoloskih analiza kod 41 populacije iz 10 regiona u 6 mediteranskih zemalja.

Medju 26 terpenskih jedinjenja i 3 morfoloska karaktera izdvojeni su najreprezentativniji (oni koji najvise varijabiliteta pokazuju na medjuregionalnom nivou): a-pinen, linalil acetat, kariofilen, a-humulen, zermakren-d, a-kadinol i duzina cetine.

Prema izvrsenim analizama moguce je zakljuciti da u ispitivanom arealu crnog bora postoje 3 unutarvrsna taksona. Jedan na istoku bogat u zermakren-d koji odgovara formi orientalis grupise populacije iz Kalabrije, Sicilije, centralnog dela Italije - Abruzzes-a, severne Italije - Frioul-a, Austrije, Slovenije i Grcke. Druga dva na zapadu, najverovatnije sa zajednickim iberijskim poreklom, podeljeni su na crni bor sa Sevena i Pirineja bogat u a-humulenu i kariofilenu, i crni bor sa Korzike izuzetno bogatim u linalil acetatu. Namece se potreba za drugacijom sistematskom definicijom crnog bora sa Korzike, Kalabrije i Sicilije.
 

KLJUCNE RECI:

Pinus nigra Arn., crni bor, populacije, regioni, podvrsta, terpenski sadrzaj, monoterpeni, seskviterpeni, mediteranski bazen.
 
 

prikaz knjige
 

Biblioteka DISSERTATIO
Zaduzbina Andrejevic

© Copyright ZADUZBINA ANDREJEVIC, 1998