Mala skola demokratije

Demokratija (grc. demos - narod, krateo - vladati, kratos - vladavina, vlast) pojam koji obicno oznacava vlast naroda. Gradjansko-formalisticko shvatanje tumaci demokratiju kao rezim formalne jednakosti i prava svakog gradjanina da ucestvuje u odlucivanju o javnim, drzavnim poslovima; ovo shvatanje razlikuje samo dva tipa demokratije: neposredno (skupstina svih punopravnih gradjana) i posredno (skupstina predstavnika koje narod bira na duzi ili kraci period) (M. Vujaklija, Recnik stranih reci i izraza) NAPOMENA: Ceo ovaj tekst je priredjen iz knjige Radeta Bojanovica "Psihologija medjuljudskih odnosa", ali uz izvesne prepravke. Naime, da bi se izbegle bilo koje identifikacije sa trenutnim stanjem, a i da bi se naglasilo da demokratija ne postoji ni medju pozicionim ni medju opozicionim partijama u tekstu je insistirano na reci "grupa", a ne "rezim" kako se nalazi u originalu.

Starogrcko znacenje demokratije kao vladavine naroda odrzalo se i danas kao osnovno znacenje toga pojma. Ali ovo znacenje je odvec siroko i zato bi trebalo u najopstijem slucaju razlikovati politicki aspekt demokratije od kulturnog aspekta. Politicka demokratija je sistem vladavine koji se realizuje kroz predstavnicka tela i kroz glasanje za predstavnike naroda koji ce vladati u njegovo ime. Demokratija kao kulturni sistem pretpostavlja, pre svega, znacajan stepen autonomije, to jest samoodredjenja drustvenih institucija. To znaci da u drustvu postoji raspodela moci na mnoge institucije, da moc nije u rukama malog broja ili jedne osobe. Dakle, dok je politicku demokratiju moguce odre-diti kao politicki sistem koji obezbedjuje kontrolu onih koji vladaju od strane onih u cije ime vladaju, kulturnu demokratiju bismo mogli odrediti kao splet drustvenih uslova i institucija cija je krajnja svrha da obezbede ravnopravan polozaj svih clanova drustva, u pogledu svih materijalnih i kulturnih dobara i uslova za razvoj i srecu pojedinca.

OSNOVNE KARAKTERISTIKE DEMOKRATIJE

Postoje cetiri najbitnije karakteristike demokratije: 1. Vladavina naroda Problemi sa ovom karakteristikom nastaju u slucaju da se pod njom podrazumevaju "jednaka prava svih da ucestvuju u upravljanju drzavom", jer se, opravdano, postavlja pitanje koliko direktno treba narod da vlada i koliko zreo treba da bude pojedinac da bi bio sposoban da vlada? 2. Individualna sloboda Smatra se da je postojanje individualnih sloboda neophodno da bi jedno drustvo bilo demokratsko, ali ona ne moze biti neogranicena, jer se moze desiti da individualna sloboda jedne osobe ugrozava individualne slobode drugih ljudi. 3. Odgovornost pojedinca da saradjuje sa grupom i njegova zainteresovanost za blagostanje grupe Ova karakteristika razlikuje demokratiju od anarhije, u kojoj je svaki pojedinac zainteresovan samo za sebe. Bitno je da pojedinac pridonosi grupi onoliko koliko moze, i da od grupe dobija onoliko koliko mu je potrebno. Sve je podredjeno grupi, tako da se vodja mora povoditi interesima iste pri odlucivanju. 4. Razvoj, blagostanje, sreca, dostojanstvo pojedinca Ova se karakteristika najcesce izrazava kao "postovanje dostojanstva individualne licnosti". Filozofija demokratije jeste filozofija indivi-dualizma, a princip saradnje treba da obezbedi svakom pojedincu blagostanje. Pobrojana nacela demokratije su nacela opstih ljudskih vrednosti i kao takva u teoriji, ali samo u teoriji, prihvatana su i od nedemokratskih grupa, jer njihovo neprihvatanje znaci i negiranje coveka. Sporno pitanje "Koliko zreo treba da bude pojedinac da bi bio sposoban da vlada?" dovodi do nedoumice: da li je bolje da zrele, starije vodje stite i vode manje zrele, slabije clanove grupe, ili treba eksperimentisati sa slobodnom aktivnoscu mladjih i jos neiskusnih clanova grupe? Slicne nedoumice srecemo i kada analiziramo misljenja pojedinih grupa profesora o nastavnom procesu. Prvu grupu cine oni koji smatraju da studenti, pre svega, treba da saradjuju sa drugim studentima i profesorom. U drugoj grupi su oni koji su za to da studentima treba dati informacije i strogo ih usmeravati da samo primenjuju odredjena kanonska nacela, dok oni iz trece grupe tvrde da prvenstveno treba insistirati na razvoju spontanosti i kreativnosti.

Neke karakteristike antidemokratskih grupa (i rezima)

Autoritativan (lat. auctor - tvorac, zacetnik) koji se osniva na autoritetu, koji hoce i moze da nametne svoju volju ili misljenje, merodavan, ugledan, nadlezan, pozvan; autoritativna drzava nedemokratsko drzavno uredjenje kod koga se vlada po principu vojne discipline, sa autoritetom odozgo i sa poslusnoscu odozdo: naredjenjima vodjstva mora se bezuslovno pokoravati, cak i kad su pogresna, jer je odrzavanje reda vaznije od suzbijanja pogresnosti. (M. Vujaklija, Recnik stranih reci i izraza) Danas se kao oblik suprotan demokratskoj vladavini, odredjuju autoritarna ili totalitarna vladavina iako ta dva pojma najcesce nisu sinonimi. Najbitnija razlika je u stepenu potcinjavanja koje nosioci antidemokratske vladavine zele, a na zalost najcesce i uspevaju, da sprovedu. U totalitarnim rezimima gubi se razlika izmedju drzave i drustva. Logicno je pretpostaviti da je teznja za ovladavanjem svim oblastima zivota nastala kao rezultat saznanja autoritaraca da je eliminisanje direktnog otpora represiji nedovoljno efikasno, i da je njihova vladavina mnogo efikasnija ako se suprotstave tananim i manje vidljivim znacima otpora pre nego sto oni kulminiraju u direktan otpor. Sem toga, eliminisanje prvih znakova otpora u svim oblastima zivota moguce je izvoditi uz demokratske rituale, dok je u slucaju direktne represije tesko odrzati privid demokratije. Jedna od osnovnih odlika autoritarnih grupa jeste cinjenica da jedan ili nekoliko ljudi koncentrise u svojim rukama ogromnu moc. Razvija se uverenje o svemudrosti vodja grupe, a pre svega njenog prvog coveka. Nastoji se da se glorifikuje njegova licnost, sto ponekad dobija razmere kulta licnosti. Glorifikovanje vodje treba da ucvrsti strukturu i sistem funkcionisanja grupe (preko razvijanja identifikacije sa svemudrim vodjom) i da bar donekle ublazi nezadovoljstvo pripadnika zbog gubljenja sloboda. Jer ukoliko drustvo vodi, po svojoj volji, premudri vodja, to je ipak u vecoj meri opravdano nego ako ga vodi manje mudar covek. Pored kulta licnosti medju karakteristike autoritarnih grupa, a pogotovo rezima treba navesti i cinjenicu da se oni odrzavaju pomocu prinude i neprekidne kontrole ponasanja clanova drustva. Tu funkciju imaju, pre svega, jaka policija, zatim rigorozno kaznjavanje odstupanja od zvanicnih stavova i dozvoljenog ponasanja i, najzad, stroga cenzura sredstava masovnog komuniciranja i svih vaznijih pisanih i usmenih komunikacija. Ovde treba navesti da se grupe, koje ne poseduju kontrolu nad organima represije uglavnom zadrzavaju na strogom kaznjavanju (najcesce iskljucenjem) clanova koji se ne pridrzavaju unutargrupne discipline. Frakcija, kao pojam razlicitosti u okviru iste ideje, nepoznata je institucija svih kvazidemokratskih sistema. Posto prinuda nije dovoljna da odrzi integritet autoritarnog sistema naporedo sa njom funkcionise i ogroman propagandni aparat, sa funkcijom da ubedi pripadnike grupe (a i one koji to nisu), u valjanost i opravdanost postupaka i da im u svest i podsvest usadi "prave" vrednosti koje istice vladajuca garnitura. U viziji jednog "idealnog", apsolutno totalitarnog rezima koji su opisali Orvel ("1984") i Haksli ("Vrli novi svet"), sistem programira svaki postupak clanova drustva, i njihove misli, i osecanja.

Demokratska licnost Demokratsku licnost karakterise sest medjusobno povezanih vrednosti (uz koje idu i verovanja i vestine ophodjenja u medjuljudskim odnosima) koje predstavljaju jezgro demokratije. To su: 1. Otvorenost duha - sposobnost da se saslusa glediste drugoga, razmotri i prihvati ako je blisko vlastitom gledistu 2. Prihvatanje sebe i poverenja u sebe - svi clanovi imaju mogucnost da ucestvuju u grupnom odlucivanju, sto ima za cilj da razvije osecaj samopostovanja cak i kod neodlucnih i povucenih osoba 3. Realizam - neophodna je kontinuirana orijentacija na postojecu i mogucu realnost 4. Svest neopterecena statusnim razlikama - iako svesni razlika u polozajima, clanovi grupe ispoljavaju "duh jednakosti", neopte-recenih problemima superiornosti, inferiornosti, jednakosti izuzev kada su ovi problemi bili u funkcionalnom odnosu prema trenutnom predmetu interesovanja grupe 5. Pravednost - "duh jednakosti" u demokratskoj klimi iskazuje se i preko jednakih prava i mogucnosti svih clanova grupe. Ispoljava se tek onda kada u svesti clanova grupe ne prevladava kompetitivno samopotvrdjivanje 6. Prijateljstvo

Autoritarna licnost Struktura licnosti koju nazivamo autoritarnom, uslovljava nastanak antidemokratske orijentacije. Autoritarnu licnost odlikuje devet osobina i to su: 1. Konvencionalnost - rigidno podrzavanje vrednosti odredjeno od strane vladajuce klase 2. Autoritarna submisivnost - nekriticko prihvatanje autoriteta i zavisnost od njih 3. Agresivnost - pre svega u odnosu na osobe koje krse konvencionalne vrednosti 4. Antiintraciptivnost - neprihvatanje subjektivnog i imaginarnog i nesklonost ka bavljenju vlastitim dozivljajima 5. Postovanje vlasti - uvek i u svakoj odluci 6. Destruktivnost i egoizam - negativan odnos prema humanim vrednostima 7. cesto koriscenje mehnizma projekcije 8. Rigidnost misljenja i sklonost praznovericama i stereotipima 9. Sklonost razmisljanju o seksualnim nastranostima i njihovoj osudi

JESTE LI ZNALI DA...

Prvi broj nedeljnog politickog glasila Demokratija se pojavila 27. septembra 1945. a poslednji, osmi nije izasao zbog "odluke" grafickih radnika da ga ne stampaju. KP je nerado gledala na optuzbe i cinjenice koje je Demokratija iznosila, te je uz pomoc skojevaca organizovala cepanje i paljenje lista, bojkot, zabranu prodaje i konacno ukidanje.

Odmah posle rata u avnojevskoj Jugoslaviji pojavilo se ukupno deset politickih stranaka ne racunajuci KP. Sve one bile su uredno registrovane u skladu sa tadasnjim Zakonom o udruzenjima, zborovima i drugim javnim javnim skupovima. Jedina neregistrovana bila je KPJ. Registrovane su sa politicke scene nestale u nepune tri godine.