Jedne nedelje Dzimi me nagovarao da podjem na plazu s njim. Hteo je da pliva. Ja nisam hteo da me vide u gacama, jer su mi ledja bila sva u cirevima i oziljcima. Ako se to izuzme, bio sam dobro gradjen. Ali niko nije to gledao. Imao sam jak torzo i mocne noge, ali svako bi video samo ledja. Nije bilo sta drugo da se radi, nisam imao ni kinte, a mangupi nisu igrali ragbi po ulici nedeljom. Na kraju krajeva, plaza svakome pripada. Imao sam i ja prava na nju. Moji cirevi i oziljci nisu bili zakonom zabranjeni. I tako smo seli na bicikle i zapalili na plazu. Donde je bilo 25 kilometara. Nije me brinulo. Imao sam noge. Shishao sam s Dzimijem citavim putem do Kalver Sitija. Onda sam postepeno pedalao sve brze. Dzimi se lomio trudeci se da ne zaostane. Prmetio sam kako gubi dah. Izvukao sam cigaretu, zapalio je, i pruzio paklo ka njemu. "Oces pljugu, Dzime?" "Ne... hvala..." "Ovo je bolje od gadjanja vazdusarom", rekoh. "Morali bi cesce da idemo na plazu." Pedalao sam jos brze. Imao sam dosta snage u rezervi. "Prava stvar", rekoh. "Zajebalo i onaniju!" "Ej, uspori malo!" Osvrnuo sam se. "Nema nista bolje od pravog druga koji te prati na biciklu. Ajde, drugarcino!" Onda sam dao sve od sebe i otisnuo se. Vetar mi je duvao u lice. Divota. "Ej, stani! STANI, JEBO TE!" dernjao se Dzimi. Poceo sam da se smejem i stvarno otkacio pedale. Ubrzo je Dzimi bio pola bloka iza mene, citav blok, dva bloka. Niko nije znao koja sam ja sila, niko nije znao zasta sam sve sposoban. Bio sam cudo. Sunce je bojilo u zuto sve oko mene i ja sam sekao kroz to, ludacki noz na tockovima. Moj otac je prosio po ulicama Indije, ali mene su volele sve zene sveta... Vozio sam punom brzinom kada sam naleteo na semafor. Proshishao sam kroz kolonu zaustavljenih kola. Sad su cak i automobili ostali pozadi. Ali ne za dugo. Uskoro se pored mene stvorio jedan otvoreni zeleni dvosed. "Ej, malac!" "A?" pogledao sam. Neki razbacani tip s dlakavim tetoviranim rukama. "Gde si se koj' kurac zaleteo?" upita me. Hteo je da se pokazem pred ribom pored sebe. Prava lepota, njena duga plava kosa leprsala je na vetru. "Sisaj, burazeru!"> rekoh. "Sta?" "Kazem: sisaj!" Pokazao sam mu kurac prstom. Vozio je i dalje pored mene. "Oces da ojadis tog klinca, Nik?" cuo sam ribu kako pita. Vozio je i dalje pored mene. "Ej, decko", rece on, "nisam dobro cuo sta si rekao. Ponovi ako ti nije tesko." "Ajde, ponovi", rece lepota, njena duga plava kosa leprsala je na vetru. To me dotuklo. Ona me dotukla. Pogledao sam ga. "U redu, oces frku? Parkiraj. Ja sam frka." Zaleteo se jedno pola bloka ispred mene, parkirao i naglo otvorio vrata. Kako je izasao, tako sam sunuo pored njega i zamalo uleteo u neki sevrolet. Dok sam skretao u bocnu ulicu, cuo sam tog bivola kako se smeje. Cim je nestao, otpedalao sam natrag na Vasington bulevar, vozio dva-tri bloka, sisao s bicikla i seo na klupu kod autobuske stanice da sacekam Dzima. Mogao sam da ga vidim kako se priblizava. Kad se zaustavio, pravio sam se da spavam. "Ajde, Henk, ne zajebavaj!" "O, zdravo Dzime. Otkud ti?" Smuvao sam Dzima da izabere mesto na plazi gde nije bilo mnogo ljudi. Normalno sam se osecao dok sam u majici, ali kad se skinem, bio sam izlozen pogledima. Mrzeo sam ostale kupace zbog njihovih nedirnutih tela. Mrzeo sam sve te somove sto se suncaju ili kupaju ili jedu ili spavaju ili pricaju ili bacaju lopte za plazu. Mrzeo sam njihove guzice i lica i laktove i kosu i oci i pupkove i kupace kostime. Prucio sam se na pesak misleci: sto nisam opalio onu debelu mesinu? Koja mi je pa on fora? Dzimi se ispruzio pored mene. "Jebes ga", rece, "ajde da plivamo." "Ne jos", rekoh. Voda je bila puna ljudi. Cime plaza osvaja ljude? Zasto ljudi vole plazu? Zar im nista bolje ne pada na pamet? Koje su to stoke pileceg mozga. "Zamisli samo", rece Dzimi, "zene idu u vodu i pisaju u nju." "Aha, i ti je onda gutas." NIkada nece biti nacina za mene da zivim u skladu s ljudima. Mozda cu u kaludjere. Pravicu se da verujem u Boga i zivecu u samostanu, sviracu orgulje i svaki dan se opijati vinom. Nece biti nikog da me jebava. Moci cu da se povucem u celiju i meditiram mesecima. Ne bih morao nikoga da gledam, trebalo bi samo da mi doturaju vino. Nevolja je sto su one crne mantije od ciste vune. Gore od uniforme za obuku. Ne bih mogao da ih nosim. Moracu da smislim nesto drugo. "Jo-joj", rece Dzim. "Sta je bilo?" "Eno gledaju nas neke pice." "Pa sta?" "Suskaju nesto i klibere se. Mozda ce da dodju ovamo." "Je l'?" "Aha. Upozoricu te ako krenu. Onda se obrni na ledja." Na grudima sam imao samo nekoliko oziljaka i bubulja. "E, zapamti", rece Dzim, "kad ti dam znak, obrni se na ledja." "Cuo sam te." Lezao sam s glavom na rukama. Znao sam da Dzim gleda devojke i smejki se. Umeo je sa njima. "Obicne picke", rece on, "zive glupace." Sto sam dosao ovamo? pomislih. Zasto moram uvek da biram izmedju neceg loseg i neceg jos goreg? "Jo-joj, Henk, evo ih dolaze!" Pogledao sam. Bilo ih je pet. Obrnuo sam se na ledja. Prisle su smejuckajuci se i stale. Jedna rece: "Ej, pa ovo su neki zgodni frajeri!" "Je l' vi devojke zivite negde u blizini?" upita Dzim. "Nego sta", rece jedna, "gnezdimo se s galebovima!" Pocele su da se kikocu. "Majku mu", rece Dzim, "mi smo orlovi. Nisam siguran da li cemo znati sta da radimo s pet galebica." "Kako to ptice uopste rade?" upita jedna. "Ubio me bog ako znam", rece Dzim. "Mozda cemo mi da provalimo." "Sto ne dodjete malo kod nas na cebe?" upita jedna. "Vazi", rece Dzim. Tri devojke su govorile. Ostale dve su samo stajale povlaceci svoje kostime preko onoga sto nisu zelele da se vidi. "Mene otpisite", rekoh. "Sta je tvom drugu?" upita jedna od devojaka koja je skrivala dupence. "Cudan je" rece Dzim. "Sta mu je?" upita peta devojka. "Samo je cudan", rece Dzim. Ustao je i udaljio se s njima. Zatvorio sam oci i slusao talase. Na hiljade riba tamo, koje jedu jedna drugu. Nebrojano usta i supaka koji zvacu i kenjaju. Citava zemlja nije nista drugo, samo bezbroj usta i supaka koji zvacu i kenjaju i jebu. Prevrnuo sam se i posmatrao Dzima s pet devojaka. Stajao je pred njima napumpan, sevajuci muda. Nije imao moj bacvasti grudni kos ni moje snazne noge. Bio je vitak i skladan, s tom crnom kosom i malim poganim ustima savrsenih zuba, s malim okruglim usima i dugackim vratom. Ja nisam imao vrat. Nije bio neki, u svakom slucaju. Cinilo se da mi glava chuchi na ramenima. Ali bio sam jak, i zao. Nedovoljno za damice, one vole picane. Ipak, da nije tih oziljaka i cireva, sad bih bio tamo da im pokazem neke stvari. Sevnuo bih muda za njih, unoseci paznju u njihovu mrtvu praznoglavu svest. Ja, s mojim zivotom od 50 centi nedeljno. Onda sam video devojke kako naglo ustaju i polaze za Dzimom u vodu. Cuo sam kako se kikocu i cice kao maloumne... sta? Ne, bile su divne. Nisu bile smesne. Nisu se bojale zivota. A zivot nije imao smisla, u sustini. D.H. Lorens je to znao. Coveku treba ljubav, ali ne onakva kakvu ljudi vode i na kakvu su oduvek navikli. Stari D.H. je znao ponesto. Njegov ortak Haksli bio je samo intelektualni vrtiguz, ali jedan od jacih. Bolji od Dz. B. Soa s tom teskom kobilicom svesti koja konstantno struze po dnu, onim ukocenim dosetkama koje su samo postavljeni zadaci, breme koje treba da ga spreci da ista istnski oseti, i svojim briljantnim govorom koji je u sustini teska gnjavaza, rijuci po svesti i osecanjima. Ipak, dobro je bilo procitati sve njih. Pomagalo je da shvatis kako reci i misli mogu da budu fascinantne, iako u stvari besmislene. Dzim je prskao devojke vodom. Bio je bog mora i one su ga volele. Bio je mogucnost i obecanje. Bio je veliki. Znao je kako se to radi. Ja sam procitao mnoge knjige, ali on je citao knjigu koju ja nikada nisam imao u rukama. Bio je umetnik sa svojim kupacim gacama i jajcima i opakim malim pogledom i okruglim usima. Bio je savrsen. Nisam mogao da se mrim s njim kao sto nisam mogao da se merim s onom volinom u zelenom dvosedu pored plavuse cija kosa leprsa na vetru. Obojica su dobili ono sto im pripada. Ja sam bio samo govno od 50 centi koje pluta u zelenom okeanu zivota. Posmatrao sam ih kako izlaze iz vode, blistavi, glatke koze, mladi neporazeni. Zeleo sam da me zele. Ali niposto iz sazaljenja. Ipak, uprkos svojim glatkim nedirnutim telima i mislima, falilo im je nesto, jer u osnovi su bili neiskusani. Kad nesreca najzad stupi u njihove zivote, doci ce mozda suvise kasno ili suvise tesko. Ja sam bio spreman. Mozda. Posmatrao sam Dzima kako se brise jednim od njihovih peskira. Dok sam gledao tamo, priblizilo mi se necije dete, klinja od jedno cetiri godine. Skupio je punu saku peska i bacio mi ga u lice. Onda je samo stajao i blistao od srece, pobedonosno napucivsi glupava ustanca ubrljana peskom. Bezobrazno malo govance. Pozvao sam ga prstom da dodje blize: dodji, dodji. Ostao je da stoji. "Dodji decko" rekoh, "dodji kod cike. Cika ima veliku slatku lizu za tebe." Prcko je belo gledao, okrenuo se i otrcao. Imao je bleskasto dupe. Dva mala kruskolika guza, gotov iscasena. Lepo, ode jos jedan dusmanin. Onda je Dzim, otrvov za zene opet bio tu. Stajao je iznad mene. I on je blistao od srece. "Otisle su", rece. Pogledao sam u pravcu onih pet devojaka i nesumnjivo se uverio da su otisle. "Gde su otisle?" upitah. "Koga je briga? Uzeo sam telefone one dve najbolje." "Zasta najbolje?" "Za karanje, somino!" Uspravio sam se. "Da te oladim malo, a somino?" Faca mu je zgodno izgledala na morskom vetru. Vec sam mogao da ga vidim oborenog, kako se koprca u pesku mlatarajuci svojim belim tabanima. Ustuknuo je. "Olabavi Henk. Evo, uzmi njihove brojeve!? "Zadrzi svoje brojeve. Ja nemam tvoje izdrkane usi!" "Dobro, dobro, pa ortaci smo, a?" Krenuli smo niz plazu da pokupimo bicikle koje smo ostavili iza barake za camce. I dok smo tako hodali peskom, obojica smo znali ciji je to bio dan i nista se ne bi izmenilo kad bi covek sutnuo nekoga u dupe, mada bi mozda pomoglo, ali nedovoljno. Citavim putem kuci, okrecuci pedale, nisam ni pokusao da mu pokazem kao ono u dolasku. Trebalo mi je nesto vise. Mozda mi je trebala ona plavusa iz zelenog dvoseda sa svojom dugom kosom koja leprsa na vetru.