Vetar huji nad Romanijom a dva cobanina sviraju u diple. Uto se na nebesima ukaza leteci tanjir.
Prvi coban: - Vidi, bolan, leteci tanjir! Leti 'vamo!
Drugi coban: - Ne osvrci se! I nako nam niko nece vjerovati!
Prvi coban: - Vid' budale, poplasi nam ovce!
Drugi coban: - Vidi se da je pao s Marsa! Otkud on zna kako ih je tesko prikupiti! Valja nam ustajat' s panja!
Prvi coban: - Jest, valja ustajat'!
Iz tanjira iskacu dvojica, tanko, visoki, plavi, to jest mali i zeleni. Prilaze cobanima. Masu pipcima i kracima i nesto govore.
Prvi coban: - KAKvi su ovo, bolan, Marsovci, kad nemaju buljave oci? Sta ovo kazu?
Drugi coban: - Kol'ko znam sa televizije, ovo ti je ingleski. Ko bi njiha razumio?! Probaj der ti s njima, telepatijom.
Prvi coban, poznat u selu kao telepata, se napreze, zeli im dobrodoslicu, pita ih hoce li sira, hoce li rakije. Oni navalili sa engleskim.
Prvi coban: - Oni ne razumiju telepatiju, ja ne kazivam ingleski! Opet prop'o kontakt!
Marsovci se okrecu i ulaze u tanjir. Odletose.
Drugi coban: - Prop'o kontakt! Hajde da prikupimo ovce!