Dugi dijamant, fai trougao od 300km, suva termika, zamalo opet rekord
Nekoliko dana
vreme je bilo oblačno i kišovito. Između pljuskova moglo je da se
leti, ali kad bih se približio okretnoj tački, ona bi bila u pljusku, tako
da nisam mogao da obletim najavljeni zadatak. Kolega koji je pola sata ranije
krenuo, prošao je za "dlaku".
Jednog dana sam
na maloj visini ostao u vazduhu uz pomoć motora. Dobro je imati motor, ali procedura pokretanja
mora pažljivo da se planira. To se radi na dovoljnoj visini, iznad već izabranog terena za
sletanje, u poziciji niz vetar. Ako se motor pokreće na maloj visini, kad
se po jakom vetru leti u vetar, izvlačenje motora povećava otpor, a da
bi se obezbedila brzina za pokretanje elise od 130km/h, pilot gura palicu
napred, jedrilica gubi u visini, čeoni vetar pri zemlji slabi, tako da je
teže obezbediti brzinu. Naprotiv, u poziciji niz vetar na maloj visini,
izvlačenje motora i gubitak visine povećava čeonu komponentu
vetra, elisa se lakše okreće i motor lakše zapusti.
Prvog januara
2012 godine, prognozirana je suva termika. Moj zadatak je bio da ponovim uslov
za drugi dijamant, oblet fai trougla od 300km. Teorijski, ako su dizanja jaka,
a stubovi visoki, uslovi za prelet u suvoj termici mogu da budu povoljniji jer
se ne gubi u putu po izlomljenoj liniji od kumulusa do kumulusa, već se
ide pravo na okretnu tačku. Ne gubi se vreme ni u traženju stuba ispod
široke kumulusne baze, ni u centriranju stuba ako se pogreši strana zaokreta,
već se nastavi po ruti do sledećeg dizanja, a visoke baze
omogućuju dugačka preskakanja i čine rizik da se dizanje ne
nađe gotovo neverovatnim. Teorijski je tako kadu su dizanja jaka, a ipak
jedriličari rađe lete pod kumulusima, verovatno zbog grešaka koje se
često čine upornim traženjem i centriranjem dizanja i na najmanji
usponi dašak čime se najviše gubi vreme, a koristi nema. Osim toga, ne
može da se odagna sumnja da će se bilo kakvo dizanje naći kad se
pogleda u pravcu leta i ne vidi nikakav znak kondenzacije na nebu, a pretstoje
stotine kilometara ambicioznog zadatka.
Za prvi krak
trebalo mi je okruglo sat vremena, za drugi deset minuta više, uz mnogo
grešaka, centriranja u prazno, sporog preskakanja, tako da sam jedva popravio
ukupno vreme u trećem kraku za koji mi je trebalo 50 minuta. Zadatak je
bio ispunjen u 14h30 minuta po lokalnom vremenu.
Na skoro celoj
ruti po zadatku bila je suva termika, a po preletwnju cilja, na istoku
kumulusi, ispod kojih je moglo dobro da se leti pre nego što počne kiša.
Leteći niz vetar, brzo se pređe kilometraža, samo je važno da se ne
pratera jer je povratak teži, zahteva više vremena, termika može da se ugasi u
međuvremenu i eto problema. U međuvremenu je vetar promenio pravac, sa jugozapada je odnosio vazdušnu masu sa
kumulusima ka severoistoku dalje od aerodroma, ali ipak nije bilo problema za
povratak, tako da je bilans toga dana bio 623km po OLC-u.
Film sa leta posle izvršenog zadatka
Analizom zadatka,
brzina od 108.8km/h, bila je nešto malo veća od postojećeg rekorda
(108.28km/h), ali nedovoljno da bi se priznao novi rekord (potrebno je 1km/h
više od starog rekorda). Potvrdio sam uslov za drugi dijamant na zlatnoj
znački.
Aleksandar
Diklić